U Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine bijahu pogubljeni  vođe protuhabsburške urote Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Povod za urotu bio je Vašvarski mir koji je sklopio Leopold I. 1664. godine, ali s nepovoljnim uvjetima za našu zemlju.  U nadi da će uz pomoć bečkog dvora uspjeti osloboditi svoja područja od turske vlasti, Hrvatska nije priznala dogovor. S obzirom da im je Beč onemogućio da se zakonski izbore za svoja prava, Zrinski i Frankopan  odlučili su udružiti hrvatske i ugarske vođe te tako ostvariti svoja prava pobunom.

Kralj Leopold, saznaje za urotu zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova te dovodi hrvatske velikane u Beč 1670. godine pod izgovorom pomirenja. Zrinski i Frankopan  odmah su  stavljeni u kućni pritvor, a nedugo zatim  bili su prebačeni u tamnicu u Bečko Novo Mjesto. Nakon jednogodišnje istrage koja je bila nepravedna, jer je našim velikanima mogao suditi isključivo Sabor, Zrinski i Frankopan bijahu osuđeni na smrt i to odsijecanjem glave i desne ruke jer su uvrijedili kralja i izdali zemlju, ali im je na kraju ipak oproštena kazna odsijecanja ruku kao posebna „milost“.

Njihovi posmrtni ostaci iz Bečkog Novog Mjesta preneseni su i pokopani 1919. godine u zagrebačkoj katedrali.

Slika prikazuje pogibiju naša dva  velikana, Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog

Ivana Šantić, 1.ogB